Isusovački Red

Isusovački Red

Družba Isusova svoju povijest temelji na dubokom duhovnom iskustvu svetog Ignacija Lojolskog u Manresi. Kasnije Ignacije želi svoje iskustvo podijeliti i s drugima. Vrlo brzo shvaća da bez škole neće moći pomagati dušama. Odlučio je postati svećenik. Iako je tada već imao 30 godina poduzeo je jedanaestogodišnji studij koji je završio na, tada najpoznatijem sveučilištu, pariškoj Sorbonni.

Prijatelji u Gospodinu

Za vrijeme studija okupio je oko sebe šestoricu drugova koji su se nazivali “Prijatelji u Gospodinu”. Među njima najpoznatiji je bio Franjo Ksaverski. Oni su u kapeli na Montmartreu položili zavjete čistoće i siromaštva 15. kolovoza 1534. Odlučili su da nakon studija i ređenja otputuju u Jeruzalem i da tamo djeluju među muslimanima. Ako to ne budu mogli ostvariti, stavit će se na raspolaganje papi. Budući da zbog rata nijedan brod iz Venecije nije plovio prema Svetoj Zemlji, plan s Jeruzalemom im je propao. Krenuli su u Rim i ponudili se papi na raspolaganje. On ih je bez oklijevanja prihvatio i povjerio im niz poslova. Pojava tih “reformiranih svećenika” kako su ih Rimljani zvali, tako je dobro utjecala na narod da su uskoro bili pozvani i u druge talijanske gradove.

Ignacije je vrlo brzo napisao “Formulu Instituta“, dokument u kojemu je sažeto iznio svrhu te nove redovničke zajednice. Predao ju je papi na odobrenje. Papa Pavao III. je 27. rujna 1540. svečano odobrio tu novu redovničku zajednicu – Družbu Isusovu. Ignacije je bio izabran za prvog vrhovnog poglavara i to ostao sve do svoje smrti 1556.

Širenje Družbe

Isusovci su se ubrzo proširili svuda po Europi. Najprije su se angažirali u školstvu. Ignacije je osnovao “Rimski kolegij” koji je papa Pavao IV. 1556. uzdigao na razinu sveučilišta, koje od 1583. godine nosi ime “Gregorijana”. Za izobrazbu mladića koji se spremaju za svećeništvo i dolaze iz njemačkog govornog područja papa Julije III. uz pomoć Ignacija osniva 1552. godine u Rimu “Collegium Germanicum”, koji se 1580. godine spaja s mađarskim kolegijem te i danas nosi naslov “Collegium Germanicum et Hungaricum”. U novije vrijeme isusovcima je povjereno učilište “Biblicum” za promicanje biblijskih znanosti i “Institutum Orientale” koji ima zadaću da zbliži istočnu i zapadnu Crkvu. U apostolatu Družbe Isusove misije imaju od početka važno mjesto. Kao misionari putuju u Indiju, Japan, Maleziju, Afriku, Kinu, Sjevernu i Južnu Ameriku.

U svom radu isusovci su se služili tiskarstvom, glazbom, sakralnom umjetnošću. Svoje su crkve gradili uglavnom u baroknom stilu. Od osnutka reda isusovačko je kazalište bilo važno pedagoško sredstvo, jer je u sebi sjedinjavalo moralnu pouku i šalu. Izumili su dijapozitiv, kod mjerenja temperature prvi upotrijebili živo srebro, otkrili pojave pri lomu svjetla razbijanja boja kroz prizmu, sudjelovali u stvaranju osnova analitičke geometrije, postavili diferencijalni račun. U Europu su donijeli kišobran, vaniliju i druge mirodije. Bili su ispovjednici kraljeva i savjetnici carskih dvorova. Poznati su kao istraživači, a još više kao mučenici i sveci. U Sjevernoj i Južnoj Americi okupili su stanovnike prašume – Indijance, u stalna sela, tzv. redukcije. Te su redukcije uskoro postale vrlo uspješne i na privrednom području. Propale su zbog gramzljivosti europskih osvajača za njihovom zemljom, dobrima koja su ostvarivale i robovima.

Budući da je isusovački red svoje članove uvijek slao u žarišna područja i bili su angažirani u rješavanju gorućih problema, zbog toga  je red dolazio u neprilike. Stoga je doživljavao i da mu se dive, ali i da ga uvijek i progone. Papa Klement XIV, pod pritiskom kraljevske loze burbona i pokreta janzenista potpisuje dekret kojim dokida Družbu 1773. Papa Pio VII ponovno je uspostavlja 1814. godine.

Danas u svijetu

Danas, u više od 60 zemalja isusovci vode preko 800 školskih i odgojnih ustanova, te više sveučilišta. Na njima se školuje preko dva milijuna mladih ljudi. Oko 18 000 isusovaca danas djeluje u 112 zemalja širom svijeta. Budući da Družba svoje djelovanje ne ograničava na određene djelatnosti, isusovci rade u različitim poslovima: u naviještanju i u katehezi, kao pisci i znanstvenici, u obrazovanju i u savjetovalištima, u centrima za mlade i u domovima duhovnih vježbi, u isusovačkoj službi za izbjeglice, u ekumenskom dijalogu kao i u dijalogu s nekršćanskim religijama. Vode i papinsku zvjezdarnicu. Družba Isusova je odgovorna za “Radio Vatikan” i CTV – “Centro televizivo vaticano”, a danas oko tisuću isusovaca širom svijeta radi u sredstvima društvenog priopćavanja: radiju, TV, internetu, filmu i tisku.

Iz povijesti naše Provincije

Još za života sv. Ignacija isusovci dolaze na prostore naše Provincije. Nikola Bobadilla, jedan od prvih Ignacijevih drugova, boravi u Zadru i Dubrovniku. Prvi Hrvat isusovac je Toma Zdelarić. Stupio je u isusovce 1554. U hrvatskim gradovima otvaraju svoje škole i rezidencije u kojima razvijaju svoj uobičajeni apostolat. Isusovci otvaraju školu u Dubrovniku (1604.). U Zagreb dolaze 1606. Slijedeće godine osnivaju gimnaziju. Promicanje njihova studija filozofije na viši studij bilo je utiranje puta zagrebačkom sveučilištu. 1662. godine u Zagrebu otvaraju Akademiju sa studijem filozofije i teologije koja poveljom cara Leopolda I. (1669.) dobiva sveučilišna prava i povlastice. U Rijeci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636., u Osijek stižu 1687., u Petrovaradin 1693. i. Požegu 1698., a u Split 1722. godine. Zbog svoga specifičnog načina djelovanja u mjesnim crkvama, isusovci u Hrvatskoj sastavljaju prve gramatike.

Spomenimo neke koji su važni za hrvatsku kulturu i znanost: Bartol Kašić je pisac prve hrvatske gramatike, a tu su još i A. Della Bella i J. Habdelić; Jakov Mikalja je autor hrvatsko-talijansko-latinskog rječnika. Filozofi i znanstvenici: K. Bedeković, Markantun de Dominis, J. Zanchi, F. Bruna i S. Glavač. Ivan Vreman poznati je matematičar i astronom, a Ruđer Bošković je jedan od najvećih znanstvenika uopće. Od poznatih pisaca tu su još A. Kanižlić, R. Kunić i B. Džamanjić. U misijama djeluju I. Ratkaj i F. Konšćak. Iz novijeg vremena poznat je pjesnik Milan Pavelić i, na otoku Daksi strijeljani, Petar Perica koji je spjevao pjesme “Do nebesa” i “Zdravo Djevo”. Od misionara je najpoznatiji Ante Gabrić (kratak film dostupan ovdje).