Gospodine,
nauči me šutjeti.
Previše je buke u meni.
Misli su mi uzvitlane
od dnevne užurbanosti.
Salijeću me slike,
vijesti, mišljenja, prepirke,
doživljaji i želje.
Izazivaju me, napadaju
i troše moju snagu.
Gospodine,
nauči me odijeliti se od sebe
i od stvari koje ovaj čas izgledaju važne.
Daj mi moć sabranosti.
Zatvorit ću svoje oči.
Smirit ću svoju nutrinu.
Udaljit ću se od sebe.
Ponovo se naći u Tvojoj šutnji.
Tu sam ja Tvoj.
(Eva Maria Rahlfs)
Živjela jednom jedna svijeća. Bila ja to zaista posebna svijeća. Plamtjela je takvim sjajem kakvim nikada prije ni jedna druga svijeća nije plamtjela. Mnogi su primjećivali njezin poseban sjaj. Zbog toga su često dolazili do nje, ostajali u njezinom sjaju, grijali se njezinim plamenom, a nakon toga odlazili vedriji svojim poslovima.
Jednoga dana mrak je vidio da toj svijeći dolazi puno ljudi. Zbog toga je u njegovom srcu počela rasti ljubomora na svijeću. Mrak je bio u njezinom sjaju rastjeran, a njena svaka iskrica tjerala ga je još dalje. Svijeća je posebno voljela bacati oko sebe te iskrice, a one su veselo pucketale
Nakon nekog vremena snažno zaželje ugasiti svijeću. Sam sebi reče: “Mogu ja to. Ona se samo pravi važna, ali brzo ću je srediti”. Tako je napade jednoga dana, ali joj ništa nije mogao učiniti. Odlučio je ponovo navaliti na nju s još većom snagom ali opet nije uspio. Što je više pokušavao, sve je više uviđao svoju nemoć, pa je zbog tog bio sve više bijesan na svijeću.
Budući da svijeću nije mogao ugasiti sam, odluči o svi¬jeći drugima ispričati mnoge laži. Tako je govorio da se svijeća pravi važna, da nikoga ne voli, da je ružna i puno drugih lažnih priča. Neki od onih koji su ga slušali povje¬rovaše mu. A kada mu povjerovaše odluči ih zamoliti za pomoć da zajedno ugase svijeću.
Vjetar se rado odazva jer je već povjerovao u mrakove laži. Na njegov nagovor vjetar poče puhati. Najprije je mislio: “Lako ću ja to”. Počeo je puhati lagano, a zatim sve jače i jače. Unatoč svim nastojanjima ipak nije uspio ugasiti svijeću.
Mrak zatim pozva kišu. No ni njoj, unatoč brojnim nastojanjima i upornim pokušavanjima ne pođe za rukom ugasiti svijeću.
Na kraju pozva oluju. Upozori je da se svijeća ne da lako ugasiti, te da mora svom silinom navaliti na njezin nepodnošljivi sjaj. Oluja ga posluša i uspije ugasiti svijeću.
Ljudi su prolazili pored ugašene svijeće i pitali se što se dogodilo sa svijećom da više ne gori. Neki su bili tužni zbog toga, dom su drugi ostali ravnodušni. Ipak joj nitko nije prišao da je pita što joj se dogodilo.
Jednoga dana onuda je prolazio neki dobar čovjek. Kad je vidio da svijeća više ne gori priđe joj i upita je: “Što ti se dogodilo, svijećo? Tako je sve tužno bez tvog sjaja.” Ona mu s tugom sve ispriča, a čovjek je opet upita: “Želiš li ponovo gorjeti?” Svijeća mu odgovori: “Oh, da, samo kad gorim živim i jedino sam tada sretna!”
Dobri čovjek uze svoju vatru i zapali svijeću. Ona zasja novim, još ljepšim, sjajem. Zatim je postavi na vidljivo mjesto i stavi joj zaštitu protiv vjetra, kiše i oluje.
Mrak, kada vidje da svijeća ponovo gori, još jače se razljuti. Sam nije mogao ugasiti svijeću, a nitko više nije vjerovao u njegove priče. Čak su vjetar, kiša i oluja bili žalosni što su se dali zavesti od mraka. Zato su se došli ispričati svijeći, moleći je da im oprosti jer su pogrešno postupili.
Od tada je još više ljudi dolazilo svijeći da se osvijetle, ogriju i razvesele srca.
Majka zna da je djetetu potrebna ljubav, naročito tada kad je nisu zaslužila.
Dvije snage koje majka daje djetetu: prva snaga su korijeni, a druga krila.
Majku se ubija tada kad joj se sablazni dijete.
Kad se majka smiješi umjesto da bijesni, uvijek je jača.
Majka sluša brže nego što joj dijete govori.
Dijete u majčinom zagrljaju, predokus je vječnosti.
Što imaš, ako nemaš majke?
Dijete je u naručju majke kao ptica kad se grana ljulja, jer zna da majka daje krila.
Majčinstvo nije teorija, ono je dar.
I Krist je rođen od žene, zato nema Krista bez Marije.
Na nebo uznesena da bi svima svijetlila.
Marijo, utočište moje.
Kad nestane nada – Ona ljubi. Kad nestane čovjek – Ona ga rađa. Kad “padne noć” – Ona svijetli.
Tko se Njoj utječe i suhu dolinu u izvor vode promeće.
Gospu samo poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje.
Bez drva raspeta, bez koplja probodena, to je Majka čovječanstva.
Naše je vrijeme u čitavoj povijesti ljudskoga roda vrijeme Majke.
Ona može što nitko ne može. I kad se čini da Bog šuti, Ona zna put.
Majka djeluje na vječnost, jer nikada ne možemo točno znati gdje prestaje njezin utjecaj.
Majka zna, moli i šuti.
16. do 18. 10. TRODNEVNICA u 17,30 h krunica i sv. Misa s propovijedi
Svečanu sv. Misu u 10,00h slavi:
Nadbiskup mons. Stanislav Hočevar
Četvrtak, 16. 10. 2014. u 19h
U CRKVI SV. PETRA APOSTOLA, MAKEDONSKA 23
Tribinu će održati
p. PETAR GALAUNER
redoviti ispovjednik i nekadašnji Superior u Beogradu
Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.
– Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj… – Stani! – prekine ga filozof – Jesi li ono što mi kaniš reći procijedio kroz tri cjedila? – Tri cjedila? – začudi se čovjek.
– Da, prijatelju moj, tri cjedila! Prvo je cjedilo ISTINE.
Jesi li provjerio je li ono što mi želiš ispričati istinito?
– Nisam, čuo sam da ljudi o tome govore…
– Pa dobro prijatelju, sigurno si onda to procjedio kroz drugo cjedilo – a to je cjedilo DOBROTE.
Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati,
makar i nije sigurno je li sve istinito?
– Ne – odgovori čovjek, oklijevajući – ne radi se ni o čemu dobromu.
Baš naprotiv…
– Hm! – prekine ga mudrac – pokušajmo sada i s trećim cjedilom.
Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?
– Pa… nije baš!
– U redu – reče mudrac – ako ono što mi želiš ispričati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno
onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!
Ne bojte se vaše mladosti, ni vaše duboke želje da osjetite radost, istinu, ljepotu i trajnu ljubav. Ponekad se kaže da se društvo boji ove snažne želje mladih te da ih se i vi sami bojite. Ne bojte se! Kada vas gledam, mladosti, osjećam veliku utjehu i zahvalnost.
Budućnost slijedećeg stoljeća je u vašim rukama. Mir koji dolazi u vašim je rukama. Trebate biti osobe duboke vjere u čovjeka i duboke vjere u veličinu čovjekova poziva.
Neki od vas možda budu napastovani da pobjegnu od odgovornosti: u iluzije svijeta, alkohola ili droge, u bijeg senzualnih odnosa bez napora za ulaskom u brak i osnivanjem obitelji, u ravnodušnost, cinizam i na kraju u nasilje. Čuvajte se zamki svijeta koji želi skrenuti vašu snažnu i energičnu potragu za radošću i smislom života. Ali ne bježite od traženja istinitih odgovora na pitanja koja se stavljaju ispred vas. Ne bojte se!
Ne bojte se hoditi ulicama i javnim mjestima kao što su to činili i prvi apostoli koji su propovijedali Krista i Radosnu Vijest spasenja po gradskim trgovima, velikim centrima, selima. Nije vrijeme stidjeti se Evanđelja. Došlo je vrijeme propovijedati ga sa krovova. Ne plašite se prekinuti sa lagodnim načinima života sa ciljem odbaciti nevjericu da je moguće upoznati Krista u suvremenom velegradu.
Vi ste ti koji trebaju ići “na raskrižja putova” i pozvati sve koje susretnete na gozbu koju je Bog pripremio svom narodu. Krist su potrebni radnici spremni za rad u njegovom vinogradu. Mladi katolici diljem svijeta, nemojte ga iznevjeriti. U vašim rukama, nosite Križ Kristov. Na vašim usnama, riječi Života. U vašim srcima, sigurnost Gospodinovog spasenja.
Čvrsto ustrajte uz Krista kako bi on ostao u vama! Ne dozvolite da se u vašim srcima ugasi svjetlo svetosti! Ne bojte se težiti svetosti! Ne bojte se biti sveti! Od stoljeća koje ide svome kraju i novog tisućljeća, učinite da bude vrijeme svetih ljudi!
Beatifikacija Beate King, 16.07.99.
Svetost-božanski projekt za svakog krštenika- sa Kristom postaje ostvariva..
Isus hoda sa vama, obnavlja vam srce i učvršćuje vas snagom svoga Duha.
Ne bojte se neprekidno vraćati Kristu, izvoru Života…Očitujući svoju vjernost, Isus okreće svoje lice k vama i poziva vas da od svog života učinite nešto dobro, oplođujući talente koje vam je ponudio, za službu u crkvi i vašoj braći, kao i za izgradnju solidarnijeg društva, pravednijeg i mirotvornijeg.
Krist vas poziva da ponovo stavite svoju nadu u njega i da ga slijedite na putu braka, svećeništva ili posvećenog života. U tišini vašeg srca, ne bojte se slušati što vam Gospodin govori!
Isus kaže svakom od vas: “Dođi i slijedi me”!
Ne bojte se odgovoriti ovom pozivu jer on je vaša snaga.
Samo u Kristu možete vjerovati u bolje sutra iako ga trenutno ne vidite oko sebe. Možete Gospodinu povjeriti budućnost i na taj način nadići obeshrabrenost pred veličinom zadatka i cijenom koju je potrebno platiti. Razočaranim učenicima na putu u Emaus Gospodin kaže: “Nije li trebalo da Krist podnese sve ove patnje i tako uđe u svoju slavu?”. Gospodin ove iste riječi upućuje svakom od nas. Stoga, ne bojte se staviti svoj život u službu mira i pravde jer znate da je Gospodin sa vama na svim vašim životnim putevima.
Obzirom da je Križ Kristov znak ljubavi i spasenja, ne treba nas iznenaditi da svaka istinska ljubav traži žrtvu. Ne bojte se onda kada ljubav postane zahtjevna. Ne bojte se kada ljubav bude tražila žrtvu. Ne bojte se križa Kristova. Križ je drvo Života. Izvor je svake radosti i svakog mira. Bijaše to jedini način da Isus stigne do uskrsnuća i pobjede. Jedini je to nama način da sudjelujemo u njegovom životu, sada i zauvijek.
Sigurno je da poruku Križa nije lako razumjeti u naše doba u kojem materijalna dobra i lagodnost života predstavljaju najbitnije vrijednosti. Ali vi, mladi, ne bojte se naviještati, u svim okolnostima Evanđelje križa! Ne bojte se ići protiv struje!